Henry Ford (30. juli 1863 – 7. april 1947) bio je američki mašinski inženjer, industrijalac i poslovni magnat. Kao osnivač kompanije Ford Motor Company, zaslužan je kao pionir u pravljenju automobila pristupačnim za Amerikance srednje klase kroz sistem fordizma. Dobio je patent za mehanizam transmisije 1911. koji će se koristiti u modelu T i drugim automobilima.
Rođen je u seoskoj kući u Springwells Townshipu u Michiganu, a napustio je dom sa 16 godina da bi našao posao u Detroitu. Nekoliko godina ranije, Ford se prvi put susreo s automobilima, a u drugoj polovini 1880-ih, počeo je popravljati, a kasnije i konstruisati motore, a 1890-ih je radio u Edison Electric. Ford Motor Company osnovao je 1903, nakon prethodnih neuspjeha u poslovanju, ali uspjeha u konstruiranju automobila.
Fordovo predstavljanje automobila modela T 1908. zaslužno je za revoluciju u transportu i u američkoj industriji uopšte. Kao jedini vlasnik Ford Motor Company, "postao je jedan od najbogatijih i najpoznatijih ljudi na svijetu." Osim uvođenja "fordizma", Ford je bio i među pionirima petodnevne radne sedmice. Ford je vjerovao da je konzumerizam ključ globalnog mira. Njegova posvećenost sistematskom smanjenju troškova rezultirala je mnogim tehničkim i poslovnim inovacijama, uključujući sistem franšize koji je postavio zastupništva širom Sjeverne Amerike i velikih gradova na šest kontinenata.
Ford je bio poznat po svom pacifizmu tokom prvih godina Prvog svjetskog rata, iako je tokom rata njegova kompanija postala glavni dobavljač oružja. On je promovisao Ligu naroda, preteču Ujedinjenih nacija. Tokom 1920-ih Ford je promovisao antisemitizam kroz svoje novine The Dearborn Independent i knjigu The International Jew. Protivio se ulasku Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat i neko vrijeme je bio u odboru Američkog prvog komiteta. Nakon što je njegov sin Edsel umro 1943, Ford je ponovo preuzeo kontrolu nad kompanijom, ali je bio previše slab da donosi odluke i brzo je došao pod kontrolu podređenih. Predao je kompaniju svom unuku Henryju Fordu II 1945. Umro je 1947. nakon što je većinu svog bogatstva ostavio Ford fondaciji, a kontrolu nad kompanijom svojoj porodici.
Rani život
Henry Ford je rođen 30. jula 1863. na farmi u Springwells Townshipu, Michigan.www.hfmgv.org The Henry Ford Museum: The Life of Henry Ford Njegov otac, William Ford (1826–1905), rođen je u okrugu Kork, Irska, u porodici koja je emigrirala iz Somerseta u Engleskoj u 16. stoljeću. Njegova majka, Mary Ford (djevojački Litogot; 1839–1876), rođena je u Michiganu kao najmlađe dijete belgijskih imigranata; roditelji su joj umrli kada je bila dijete i usvojili su je komšije O'Hern. Braća i sestre Henryja Forda bili su John Ford (1865-1927); Margaret Ford (1867–1938); Jane Ford (oko 1868–1945); William Ford (1871–1917) i Robert Ford (1873–1877). Ford je završio osmi razred u jednosobnoj školi Springwells Middle School. Nikada nije pohađao srednju školu, ali je naknadno pohađao kurs knjigovodstva u komercijalnoj školi.Nevins and Hill (1954), 1:90.
Otac mu je dao džepni sat kada je imao 12 godina. Sa 15 godina, Ford je desetine puta rastavljao i ponovo sastavljao satove prijatelja i komšija, stekavši reputaciju majstora za popravku satova.Ford, My Life and Work, 22–24; Nevins and Hill, Ford TMC, 58. Sa dvadeset godina, Ford je svake nedjelje pješačio četiri milje do njihove biskupske crkve.Evans, Harold "They Made America" Little, Brown and Company. New York
Fordova majka je umrla 1876. Otac mu je očekivao da će on na kraju preuzeti porodičnu farmu, ali Ford nije volio rad na farmi. Kasnije je napisao: "Nikada nisam imao nikakvu posebnu ljubav prema farmi - to je bila majka na farmi koju sam volio."Ford, My Life and Work, 24; Edward A. Guest "Henry Ford Talks About His Mother," American Magazine, July 1923, 11–15, 116–20.
Godine 1879. Ford je napustio dom da bi radio kao mašinist u Detroitu, prvo u James F. Flower & Bros., a kasnije u Detroit Dry Dock Co. Godine 1882. vratio se u Dearborn da bi radio na porodičnoj farmi, postao vješt u rukovanju prijenosnom parnom mašinom Westinghouse. Kasnije ga je Westinghouse unajmio da servisira njihove parne mašine.
Ford je rekao da su se 1875. kada je imao 12 godina desila dva značajna događaja: dobio je sat i bio svjedok rada cestovnog motora Nichols and Shepard, "...prvog vozila osim konjske zaprege koje sam ikada vidio". U svojoj radionici na farmi, Ford je napravio "parni vagon ili traktor" i parni automobil, ali je smatrao da "para nije pogodna za lahka vozila", jer je "bojler bio opasan". Ford je također rekao da "nije vidio potrebu eksperimentiranja sa strujom, zbog troška žica za kolica, i "nije na vidiku nijedna baterija za skladištenje težine koja bi bila praktična." Godine 1885. Ford je popravio Ottov motor, a 1887. napravio je četvorotaktni model sa promjerom cilindra od jednog inča i hodom od tri inča. Godine 1890. Ford je započeo rad na dvocilindričnom motoru.
Ford je rekao: "Godine 1892. završio sam svoj prvi motorni automobil, pokretan dvocilindričnim motorom od četiri konjske snage, s promjerom cilindra od 2,5 inča i hodom od šest inča, koji je bio spojen na protuvratilo pomoću remena, a zatim na zadnji točak pomoću lanca, remen je pomaknut pomoću poluge kvačila za kontrolu brzine od 10 ili 20 milja na sat, pojačan gasom od 28 inča sa gumama, rezervoar za benzin od 3 galona, a kasnije i vodeni plašt oko cilindara za hlađenje." Ford je dodao da je "...u proljeće 1893. mašina radila na moje djelimično zadovoljstvo i davala priliku da dalje testiram dizajn i materijal na putu." Između 1895. i 1896. Ford je vozio tu mašinu oko 1000 milja. Zatim je pokrenuo drugi automobil 1896. godine, da bi na kraju napravio tri takva u svojoj kućnoj radionici.
Brak i porodica desno|mini|Henry Ford 1888 (dob: 25) Ford se oženio Clarom Jane Bryant (1866–1950) 11. aprila 1888. i izdržavao se baveći se poljoprivredom i vođenjem pilane. Imali su jedno dijete, Edsela Forda (1893–1943).
Karijera
Godine 1891. Ford je postao inženjer u Edison Illuminating Company iz Detroita. Nakon unapređenja u glavnog inženjera 1893. imao je dovoljno vremena i novca da se posveti svojim eksperimentima na benzinskim motorima. Ovi eksperimenti su kulminirali 1896. dovršavanjem samohodnog vozila, koje je nazvao Ford Quadricycle (Fordov četverotočkaš). Probno ga je vozio 4. juna. Nakon raznih probnih vožnji, Ford je smislio načine za poboljšanje istog.The Showroom of Automotive History: 1896 Quadricycle
Ford je 1896. prisustvovao sastanku Edisonovih rukovodilaca, gdje mu je predstavljen Thomas Edison. Edison je odobrio Fordove automobilske eksperimente. Ohrabren od Edisona, Ford je dizajnirao i napravio drugo vozilo, dovršivši ga 1898.Ford R. Bryan, "The Birth of Ford Motor Company" , Henry Ford Heritage Association, retrieved August 20, 2012. Podržan kapitalom drvoprerađivača-tajkuna iz Detroita, Williama H. Murphyja, Ford je dao otkaz kompaniji Edison i osnovao Detroit Automobile Company 5. augusta 1899. Međutim, proizvedeni automobili bili su nižeg kvaliteta i veće cijene nego što je Ford želio. Na kraju, kompanija je bila neuspješna i raspuštena je u januaru 1901.
Uz pomoć C. Harolda Willsa, Ford je u oktobru 1901. dizajnirao, napravio i uspješno se utrkivao automobilom od 26 konjskih snaga. Sa ovim uspjehom, Murphy i drugi dioničari u Detroit Automobile Company osnovali su Henry Ford Company 30. novembra 1901. sa Fordom kao glavnim inženjerom. Godine 1902. Murphy je doveo Henryja M. Lelanda kao konsultanta; Ford je kao odgovor na to napustio kompaniju koja je nosila njegovo ime. Nakon što je Ford otišao, Leland je preimenovao kompaniju u Cadillac Automobile Company.
Udruživši se s bivšim trkačkim biciklistom Tomom Cooperom, Ford je također proizveo trkači auto od 80 konjskih snaga "999", koji je Barney Oldfield trebao voziti u oktobru 1902. do pobjede u utrci. Ford je dobio podršku starog poznanika, Alexandera Y. Malcomsona, trgovca ugljem iz područja Detroita. Osnovali su partnerstvo, "Ford & Malcomson, Ltd." za proizvodnju automobila. Ford je počeo raditi na dizajniranju jeftinog automobila, a dvojac je iznajmio tvornicu i s mašinskom radnjom u vlasništvu Johna i Horacea E. Dodgea ugovorio isporuku preko 160.000 dolara u dijelovima. Prodaja je bila spora, a kriza je nastala kada su braća Dodge zatražila plaćanje za svoju prvu pošiljku.
Ford Motor Company desno|mini|Henry Ford s Thomasom Edisonom i Harveyem S. Firestoneom, Fort Myers, Florida, 11. februara 1929. Kao odgovor, Malcomson je doveo drugu grupu investitora i uvjerio braću Dodge da prihvate dio nove kompanije. Ford & Malcomson je reinkorporiran kao Ford Motor Company 16. juna 1903. s kapitalom od 28.000 dolara. Prvobitni investitori su bili Ford i Malcomson, braća Dodge, Malcomsonov amidža John S. Gray, Malcolmsonov sekretar James Couzens i dva Malcomsonova advokata, John W. Anderson i Horace Rackham. Zbog Fordove nestabilnosti, Grey je izabran za predsjednika kompanije. Ford je zatim demonstrirao novodizajniran automobil na ledu jezera St. Clair, vozeći 1,6 km za 39,4 sekunde i postavivši novi kopneni brzinski rekord od 146,9 km/h. Uvjeren ovim uspjehom, trkač Barney Oldfield, koji je ovaj novi Fordov model nazvao "999" u čast najbrže lokomotive tog dana, provozao je automobil širom zemlje, čineći brend Ford poznat širom SAD-a. Ford je također bio jedan od prvih koji podržavaju Indianapolis 500. mini|Fordov mehanizam mjenjača (1909)
Patent mehanizma prenosa snage Ford je 1909. podnio zahtjev za patent za svoj izum za novi mehanizam prenosa snage. Dobio je patent 1911. godine.
Model T Model T je debitovao 1. oktobra 1908. Imao je volan na lijevoj strani, koji su sve druge kompanije ubrzo kopirale. Cijeli motor i prenos bili su zatvoreni; četiri cilindra su izlivena u čvrst blok; ovjes je koristio dvije polueliptične opruge. Automobil je bio vrlo jednostavan za vožnju, a lahak i jeftin za popravku. Bio je toliko jeftin po cijeni od 825 dolara 1908. (27.980 dolara danas), a cijena je padala svake godine, da se do 1920-ih većina američkih vozača naučila voziti na modelu T.Richard Bak, Henry and Edsel: The Creation of the Ford Empire (2003) pp. 54–63 lijevo|mini|Fordova montažna linija, 1913 Ford je stvorio ogromnu reklamnu mašinu u Detroitu kako bi osigurao da sve novine nose priče i oglase o novom proizvodu. Fordova mreža lokalnih dilera učinila je automobil sveprisutnim u gotovo svakom gradu Sjeverne Amerike. Kao nezavisni dileri, franšize su se obogatile i objavile ne samo Ford već i koncept automobilizma; lokalni motorni klubovi su se pojavili kako bi pomogli novim vozačima i ohrabrili ih da istražuju prirodu. Ford je uvijek bio nestrpljiv za prodaju poljoprivrednicima, koji su na vozilo gledali kao na komercijalni uređaj koji bi pomogao njihovom poslovanju. Prodaja je naglo porasla – nekoliko godina se ostvarilo 100%-tno povećanje u odnosu na prethodne godine. Godine 1913. Ford je u svoje pogone uveo pokretne trake za montažu, što je omogućilo enormno povećanje proizvodnje. Iako se Fordu često pripisuje ideja, savremeni izvori ukazuju da su koncept i razvoj došli od zaposlenih Clarencea Averyja, Petera E. Martina, Charlesa E. Sorensena i C. Harolda Willsa.Nevins (1954) 1:387–415
Prodaja je prešla 250.000 primjeraka 1914, a do 1916. godine, kada je cijena pala na 360 dolara za osnovni putnički automobil, prodaja je dostigla 472.000 primjeraka.Lewis 1976, pp. 41–59